Nervni sistem se deli na CENTRALNI I PERIFERNI
CENTRALNI NERVNI SISTEM
Centralni nervni sistem čine mozak i kičmena moždina. Veza između mozga i kičmene moždine je produžena moždina.
Kičmena moždina
Kičmena moždina se pruža kroz kičmeni kanal koji su formirali otvori u sredini pršljenova.. Kako svi pršljenovi imaju otvor kičmena moždina nesmetano prolazi kroz njih. Kičmena moždina je tako zaštićena od spoljašnjeg uticaja i od povreda.
Dugačka je oko 45cm kod odraslog čoveka.
Iz nje polazi 31 kičmeno-moždinski nerv. Ti nervi pripadaju perifernom nervnom sistemu.
Kičmena moždina na preseku izgleda kao leptir- grade je siva masa koja je unutra i bela masa koja se nalazi sa spoljne strane.
Kao i mozak, obavejena je sa tri opne koje je štite i koje omogućuju protok likvora. O likvoru ću pisati posebno.
Iz kičmene moždine izlaze sa leve i desne strane simetrično sa prednje strane motorički nervi a sa zadnje strane senzorni (osećajni) nervi. Po izlasku se senzorni i motorički spajaju i dalje idu zajedno.
Završava se u slabinskom-lumbalnom delu u zoni drugog lumbalnog pršljena. Tu je kičmena moždina deblja i u predelu od L2 do kraja sakralne kosti izlaze nervi koji tu formiraju takozvani konjski rep .
U kičmenoj moždini se nalaze centri svih naših automatskih i refleksnih radnji.
Ovde se na slici vidi celina Centralnog nervnog sistema- mozak i kičmena moždina.
Na donjoj slici je presek kičmene moždine gde se vidi bela i siva masa, i kako nervna vlakna izlaze iz sive mase i formiraju nerve.
Mozak je najsloženiji organ u ljudskom telu. Smešten je u lobanji, njegov produžetak - produžena moždina ga povezuje sa kičmenom moždinom.
Mozak je zaštićen sa tri opne. Površinska je najtvrđa, naleže na lobanju-duramater, središnja je paučinasta- arahnoidea i poslednja piamater naleže na mozak. Paučinasta ovojnica je najobilnije ispunjena likvorom koji ima posebnu ulogu u telu. Sve tri ovojnice i likvor su ključne da moždana masa bude očuvane strukture i funkcije i one ga štite od povreda, udaraca i ostalih spoljnih faktora.
Mozak ima nekoliko delova:
Veliki mozak
A- čeoni (frontalni) deo- obrađuje učenje, pamćenje i voljne pokrete tela;
B- temeni deo je odgovoran za toplotu, hladnoću, dodir, ukus i bol;
C- slepoočni deo- odgovoran je za zvuk i razvoj sposobnosti govora;
D- potiljačni deo- na zadnjoj strani - u njemu se obrađuju informacije iz čula vida;
Veliki mozak- zauzima najveći deo lobanje. Ima levu i desnu polovinu-hemisferu a one su povezane moždanom gredom. Grade ga siva i bela masa i u mozgu je siva masa spoljna a bela unutrašnja (kod kičmene moždine je obrnuto). Ima mnogobrojne vijuge i brazde koje mu povećavaju površinu. Od njega polazi 12 pari nerava prema čulnim organima koji nas povezuju sa spoljnom sredinom. On je centar svih naših voljnih radnji.
Na ovoj slici je nabrojana različita uloga leve i desne hemisfere mozga. Tu je najkraće predstavljeno koje sve mogućnosti imamo i koliko u stvari sopstvene potencijale ne razvijamo.
Mali mozak
Smešten na zadnjoj strani u potiljačnoj jami, ušuškan ispod velikog mozga. Najviše je pznata uloga u koordinisanju pokreta, on ne inicira nego usklađuje pokrete tela. Ima ulogu u održavanju pažnje i govora. Dokazano je da reguliše odgovor na strah i zadovoljstvo.
Žuljevito telo
Ono povezuje levu i desnu hemisferu mozga, pri čemu je ključna uloga u razmeni informacija između njih. Po nekim ispitivanjima je nešto veće kod žena. Dugačko je desetak santimetara i sačinjeno od bele mase.
Srednji mozak
Njega grade: hipotalamus, talamus, epitalamus i subtalamus i dve veoma važne žlezde: hipofiza i epifiza.
Hipotalamus - povezuje nervni i endokrini sistem preko hipofize. Odgovoran je za metaboličk procese u telu, kontroliše telesnu temperaturu, glad, žeđ, umor, emotivno, instiktivno i reproduktivno ponašanje. Kontroliše rad srca, disanja, cirkulaciju, aktivnost žlezda, kontroliše ritam budne faze i spavanja....
O hipotalamusu će biti pisano.
Talamus - prenosi informacije ka mozgu kao što su bol, dodir, termičke nadražaje, on integriše duboke senzibilne podražaje, analizira i primljene informacije razdvaja tako da nebitne informacije potpuno gasi i tako olakšava da se jedinka lakše fokusira na ono što je u datom trenutku bitno.
O hipofizi i epifizi će biti zaseban tekst.
Коментари
Постави коментар